nav icon

Vodič za prolaznike

Intervju, slovenski list  Vecer

https://www.vecer.com/svet/cas-je-da-zacnemo-normalno-ziveti-10241479

 vladimir prica rumunija

 

Rumunija

https://www.calameo.com/books/0022847845987bf6bc710

kolonija temisvar

 

Umetnička kolonija Krčedin 2018

Tokom pet dana, na obroncima Fruške gore, slikaće i vajaće 60 slikara iz Mongolije, Poljske, Bugarske, Albanije, Švedske, Austrije, Slovenije, Italije, Hrvatske, Mađarske, Rumunije, Bosne i Hercegovine, Srbije... Među njima će biti Ana Kosakovska, Admir Pervathi, Dana Petkov, Darius Baluk, Mariana i Krasimir Georgiev, Andrej Josifovski, Elida Stanojević, Janoš Mesaroš, Vladimir Prica, Jasmina Cerović, Siniša Popov, Bogdan Pavlović, Marijana Barjaktarević, Jelena Bodrožić, Olivera Lila Adžić, Uglješa Radišić i drugi. Poseban akcenat ove godine je dat na učešću mladih akademskih slikara koji tek počinju da grade svoju umetničku karijeru.

medjunarodna kolonija

UDRUŽENJE LIKOVNIH UMETNIKA SRBIJE
ASSOCIATION OF FINE ARTISTS OF SERBIA
ASSOCIATION DES ARTS PLASTIQUES SERBIE

Osnivanje i počeci rada 1919-1920.

Zapisnik
Prvi sastanak likovnih umetnika: slikara i vajara održan je u Beogradu 15 novembra 1919 godine u sali IIge beogradske gimnazije a po prethodnom sporazumu sledećih umetnika: g.g. Uroša Predića. Djoke Jovanovića, Simeona Roksandića, Milana A. Milovanovića, Branka Popovića, Paška Vučetića, Ljubomira Ivanovića, Bete R. Vukanovićke, Ane V. Marinkovićke, Stevana Milosavljevića, Koste Miličevića, Golubovića, Dragoljuba Pavlovića, Borivoja Stefanovića, Momčila Živanovića, Veljka Stanojevića, Živorada Atanasijevića, Ilije Šobajića, Mihaila Milovanovića, Arambašića, Lazarevićeve, Cvetkovićeve, Čadjevićeve i Vlad.Becić.

Na istoj sednici izabrana je uprava: g.g. za predsednika slikar Uroš Predić, za p.predsednika, slikar Branko Popović, za sekretara, slikar Milan A. Milovanović, za blagajnika, vajar Simeon Roksandić i za upravni odbor, Beta R. Vukanovićka, Vladimir Becić, Momčilo Živanović, Ljubomir Ivanović i Mijailo Milovanović, slikari.

Društvo će se zvati: Udruženje likovnih umetnika.

Na istoj sednici doneta je odluka da se uputi poziv svim jugoslovenskim umetnicima u zemlji, te da se izvrši opšta organizacija.

15. novembra 1919 g. Sekretar
u Beogradu Udruženja likovnih umetnika
M. A. Milovanović


Ovaj dokumenat, pisan krupnim rukopisom slikara Milana A. Milovanovića na jednom tabaku kancelarijske karirane hartije, označava početak Udruženja likovnih umetnika u Beogradu.

Glavna pitanja kojima se novoosnovano Udruženje u prvoj godini svoga rada, 1919-1920., bavilo bila su: donošenje programa rada i pravila Udruženja, stvaranje umetničkog saveta pri Ministarstvu prosvete i stvaranje opšte organizacije jugoslovenskih umetnika za celu teritoriju države SHS.

I.

Udruženje nije počelo svoj rad na osnovu već unapred dogovorenih i formulisanih pravila koja se na osnivačkoj skupštini usvajaju, već se izradi programa i pravila pristupilo tek po osnivanju Udruženja.

U toku ovoga rada koji je trajao dva meseca Udruženju je pristupilo još šest umetnika: slikari Moša Pijade, Jovanka Marković, Dragomir Glišić, Milica Milivojević, Marko Murat i Sibe Miličić, - tako da je Udruženje u momentu usvajanja pravila imalo trideset članova.

Program rada i pravila su, pre no što su konačno utvrdjeni i usvojeni, tretirani u osam sednica Udruženja. Tako je, već u II. Sednici 22.XI.1919. "tretirano pitanje o programu rada, koji je konceptirao g. Branko Popović u 10 tačaka". U III.sednici 29.XI. 1919. Nastavljen je"rad o dopunjavanju programa rada ovog Udruženja". U IV. sednici 6.XII.1919. "diskutovano je o statutima Udruženja, koje su podneli skupu na uvidjaj g.g.Momčilo Živanović i Milan A.Milovanović".

U radu na ovom pitanju naročito je bila značajna V.sednica 13.XII. 1919., u kojoj se "produžilo komentarisati o programu rada ovog Udruženja". Posle dopune koju je dao Milan A. Milovanović završeno je načelno tretiranje programa i on je usvojen u načelu u ovome:

"I, Priznanje od strane države ove staleške organizacije.
II, a), Uredjenje položaja umetnika koji su u državnoj službi. Odredjivanje maksimalnog broja časova ili maksimalnog rada.
b), Uredjenje pitanja subvencije i penzije umetnicima, koji nisu u državnoj službi.
v), Uredjenje pitanja pomoći, koja se daje umetnicima radi dopune njihovih studija ili rada redi u zemlji i na strani.
g), Uredjenje pitanja stipendija za umetnost.

III, Organizacija umetničkih škola u zemlji.
IV, Podizanje ateljea u školama i van njih za umetnike.
V, Podizanje umetničkih domova i izložbenih zgrada.
VI, Podizanje umetničkih galerija i zbiraka za otiske i uglede i za kopije.
VII, Uredjenje pitanja državnih i opštinskih porudžbina, (konkurs i direktna porudžbina) i pitanje otkupa umetničkih dela.

Ovde dolazi: regulacija gradova, podizanje javnih spomenika, zidanje državnih gradjevina: crkava, dvora, parlamenta, sveučilišta, pozorišta, željezničkih stanica, i.t.d. dekorisanje državnih gradjevina, kupovina umetničkih dela za račun države, dekoracije i slikanje crkava, scenografija u pozorištima, kovanje novca, (tiskanje) novčanica i maraka, odredjivanje oblika kostima za uniformisane državne i vojne organe i.t.d.

VIII, Pitanje izrade gradjevinskog zakona za zemlju i za pojedine gradove.

IX, Pitanje o organizovanju proučavanja i čuvanja umetničkih starina.

X, Pitanje o zaštiti umetničke svojine, o izdanjima i o umnožavanju.

XI, Pitanje popularisanja umetnosti.

XII, Obrazovanje umetničkih saveta pri umetničkom odeljenju ministarstva prosvete. Uredba. Način konstituisanja, kompetencije.

XIII, Udruženje će principijelno imati da pomaže ostvarenje izložaba u zemlji i na strani, priredjivanje izložaba stranih umetnika, i da utiče na Ministarstvo prosvete, da ono na prvom mestu pomaže i organizuje izložbe u zemlji".

U istoj sednici pročitano je i pismo "odsutnog člana g. Može Pijade, upućeno članovima na razmišljanje sa logičnim i umesnim primedbama odnosno načelnog rada buduće organizacije".

U VI. Sednici 27.XII.1919. Produženo je pretresanje pravila Udruženja. Na predlog Momčila Živanovića usvojeno je posle duže debate, "da u 13.tačku Opšteg Programa Rada, u kojoj je reč o Umetničkim savetima, udje odredba po kojoj: 1) Umetničke savete bira Udruženje Likovnih Umetnika na zemaljskom kongresu; 2) Umetnički saveti zavise od poverenja U.L.U. i dužni su Udruženju podnositi izveštaj o svome radu".

U VII. Sednici 3.I.1920. produženo je pretresanje pravila Udruženja i "usvojen je definitivno III.deo Pravila, u kome je reč o članovima Udruženja, njihovim pravima i dužnostima, kao i o vrstama članova".

U VIII. Sednici 10.I.1920. M. Živanović"kome je poverena izrada pravila Udruženja, čita IV. deo statuta, u kome je reč o organizaciji Udruženja. Posle debata kod izvesnih tačaka usvojena je definitivna redakcija pravila, koja se ima podneti na odobrenje Min.Prosvete".

U IX. Sednici 18.I.1920., održanoj u jednoj učionici II.beogradske gimnazije i kojoj je prisustvovao "dovoljan broj (21.) članova za donošenje odluka" - "Pročitana su pravila Udruženja i konačno usvojena. Umoljen je član M. Pijade, da vodi staranje oko štampanja istih a u 500. primeraka".

U istoj sednici odmah se prešlo na biranje Izvršnog odbora prema usvojenim Pravilima. Izabrani su: za predsednika - Uroš Predić; za sekretara - Momčilo Živanović; za Slikarsku sekciju - sekretar: Moša pijade, član: Beta Vukanović; za Vajarsku sekciju - sekretar: Djoka Jovanović, član: Paško Vučetić; za Arhitektonsku sekciju, privremeno - sekretar: Miloš Golubović, član: Branko Popović. Blagajnik Udruženja ostao je Simeon Roksandić.

U iduću, XI. sednicu 1.II.1920. M. Pijade "doneo je odštampana Pravila Udruženja, koja su razdata prisutnim članovima". Na predlog D. Glišića usvojeno je da se Pravila upute svim članovima Udruženja i organizacijama umetničkim, bilo da su se odazvali pozivu U.L.U. u Beogradu ili ne". Usvojeno je takodje da se pribavi pečat Udruženja sa natpisom: "Udruženje Likovnih Umetnika u Beogradu", pošto je prethodno blagajnik Roksandić izjavio "da za ovo u kasi ima dovoljno novaca".

U istoj sednici raspravljalo se i o prijavljivanju Pravila udruženja vlastima. "Posle duže debate usvojeno je, da se Pravila Udruženja prijave Min. Prosvete tek pošto se sastane kongres jugoslovenskih umetnika, i, na osnovu pravila beogradske organizacije, donese pravila profesionalnog Udruženja Likovnih Umetnika za celo Kraljevstvo".

Ova odluka imala je, svakako, nezgodnih strana, pa je već u idućoj sednici 7.II.1920. Izmenjena. Naime, B. Popović tražio je "da se odluka prošle sednice o prijavi statuta Min. Prosvete izmeni, i da se statuti t.j. U.L.U. u B. pre kongresa prijavi Ministarstvu. Posle vrlo duge diskusije rešeno je, da se U.L.U. u B. prijavi Ministarstvu pre sastanka kongresa jugoslovenskih umetnika. Debatovalo se i o mestu gde bi trebalo sazvati kongres, no o tome nije doneta nikakva odluka".

Zaključak o prijavljivanju rada Udruženja Ministarstvu prosvete biće da je nešto kasnije i sproveden, pošto je u XVIII. Sednici 17.IV.1920. B. Popović referisao da je sadašnjem Min.Prosvete izložio cilj našeg Udruženja".

II.

Usvojena Pravila Udruženja imala su 30 članova, podeljenih u četiri odeljka: 2. Ime i cilj Udruženja (čl.1-3); Opšti program rada (čl.4); III. Članovi Udruženja (čl.5-14); IV. Organizacija Udruženja (čl.15-30).

Glavne odredbe Pravila su sledeće:

Likovni umetnici oba pola: slikari, vajari i arhitekte, bilo da su slobodne profesije ili državni činovnici, organizuju se u Udruženje likovnih umetnika sa središnom upravom u Beogradu (čl. 1).

Udruženje likovnih umetnika trudiće se, da se u što kraćem vremenu sprovode profesionalna organizacija likovnih umetnika gde god za to ima mogućnosti, a zatim da se izvrši spajanje sviju profesionalnih organizacija likovnih umetnika u jedno iudruženje, za zaštitu zajedničkih profesionalnih interesa u celome Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca (čl.2).

Cilj je udruženja da kod likovnih umetnika razvija klasnu svest, drugarskui solidarnost i da vodi borbu: 1.) za zaštitu duhovnih i materijalnih interesa svojih članova;
2.) za zaštitu umetnosti u celoj zemlji.

Da bi taj cilj postiglo, Udruženje likovnih umetnika uložiće sve svoje snage da utiče na društvo i na državuj, kao predstavnicu društva, da bi uslovi života i rada likovnih umetnika, koji su do sada bili i suviše zapostavljeni, postali takvi da bi likovni umetnici mogli što slobodnije i što potpunije razvijati svoje sposobnosti i u punoj meri odgovarati svome visokom kulturnom zadatku (čl.3).

Opšti program rada Udruženja izložen je u čl.4. Da bi povoljnom rešenju privelo svoj istaknuti zadatak, Udruženje likovnih umetnika sastavilo je program svog rada s obzirom na akciju, koju će ono imati da vodi prema društvu i prema državi, koja je u našim nerazvijenim društvenim prilikama najviše pozvana da umetnost materijalno pomaže.

Program rada biće na kongresu jugoslovenskih umetnika u pojedinostima i konačno utvrdjen; on bi imao biti izradjen na ovoj osnovi, koja već važi za ovu organizaciju: tekst tač.I-XIII. Programa rada usvojenog u V. sednici 13.XII.1919, uz dodatak sledećeg teksta uz tač.XII.: Udruženje likovnih umetnika trudiće se, da umetnički saveti budu obrazovani na ovoj osnovi:

Centralni umetnički savet pri Odeljenju za umetnost Ministarstva prosvete biće biran od strane Udruženja likovnih umetnika na zemaljskom kongresu.

Umetnički savet zavisan je od poverenja udruženja i mora Udruženju podonositi izveštaj o svome radu.

Centralni umetnički savet odrediće, u sporazumu sa lokalnim predstavnicima Udruženja likovnih umetnika lokalne umetničke savete koji će biti izvršni organi Centralnog umetničkog saveta u dotičnom mestu.

Za kongres Udruženja likovnih umetnika tri glavna mesta (Beograd, Zagreb i Ljubljana) poslaće isti broj članova, a ostali centri poslaće delegate prema sporazumu sa izaslanicima Udruženja koji imaju da pripreme kongres.

Da bi konstituisanje umetničkih saveta omogućilo u iznetom smislu, Udruženje likovnih umetnika nastaće svom snagom da ministarstvo prosvete donese uredbu o obrazovanju i kompetenciji umetničkih saveta.

Udruženje likovnih umetnika može imati četiri vrste članova: redovnih, počasnih, dobrotvora i pomažućih (čl.5).

Redovnim članovima udruženja može postati svaki likovni umetnik: slikar, vajar ili arhitekta, podanik Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, kojega predloži jedan redovni član, a bude primljen većinom glasova članskog zbora - tajnim glasanjem ili aklamacijom (čl.6).

Svaki redovni član ima prava: da na sednicama Udruženja iznosi svoja mišljenja, stavlja svoje predloge i učestvuje u glasanju; da besplatno posećuje izložbe, predavanja i zabave Udruženja; da aktivno učestvuje u svima poslovima koji spadaju u delokrug ovog Udruženja (čl.7).

Svaki redovni član dužan je: uplaćivati članski ulog koji iznosi pet dinara mesečno; prisustvovati redovno sednicama Udruženja; zauzimati se za ostvarenje ciljeva Udruženja (čl.8).

Redovni članovi isključuju se iz Udruženja: ako ne uplate članski ulog za tri meseca, pošto prethodno budu od strane blagajnika opomenuti da ulog uplate; ako bez opravdanja ne prisustvuju sednicama četiri puta uzastopce; ako, uopšte, bilo čim oštete moralne ili materijalne interese Udruženja ili njegovih pojedinih članova (čl.9).

Za počasnog člana može biti izabrano svako lice koje svojim zauzimanjem ima vidnih zasluga za zaštitu i napredak umetnosti i ove profesionalne umetničke organizacije (čl.10).

Dobrotvorom Udruženja može postati svako lice koje akcionom fondu Udruženja priloži jednom za svagda najmanje tri hiljade dinara (čl.11).

Pomažućim članom može postati svako lice koje akcionom fondu Udruženja prilaže godišnje po dve stotine i pedeset dinara (čl.12).

Članovima počasnim dobrotvorima ili pomažućim mogu postati samo ona lica koja budu izabrana većinom glasova na zboru redonvih članova (čl.13), a ti članovi imaju prava da besplatno posećuju izložbe, predavanja i zabave Udruženja (čl.14).

Središni izvršni odbor Udruženja likovnih umetnika je sa sedištem u Beogradu (čl.15).

Udruženje likovnih umetnika deli se na tri stručne sekcije: Slikarsku, Vajarsku i Arhitektonsku. Svaka sekcija ima svog delovodju i po jednog člana sekcije, koji je zamenik i pomagač delovodje. Delovodja i član sekcije vode redovne poslove dotične sekcije. Delovodje sve tri sekcije, sa po jednim članom svake sekcije i blagajnikom, sastavljaju Izvršni odbor Udruženja likovnih umetnika kojemu na čelu stoje predsednik i sekretar Udruženja (čl. 16).

Sve tri sekcije imaju jednog zajedničkog predsednika, sekretara i blagajnika Udruženja (čl. 17).

Za definitivno konstituisanje sekcija potrebno je, da svaka izabere svog delovodju i po jednog člana, koji su poslovodje a istovremeno i delegati dotične sekcije u Izvršnom odboru Udruženja. Redovan zbor u zajedničkoj sednici sve tri sekcije izabraće predsednika, sekretara i blagajnika Udruženja (čl.18).

Biranje svih delova Izvršnog odbora vrši se tajnim glasanjem (čl.19).

Stručne sekcije imaće svoje odvojene sednice radi raspravljanja pitanja koja se tiču njihove struke. Nijedna sekcija ne može donositi nikakve punovažne odluke, već samo zbog sve tri sekcije (čl. 20).

Upravno telo Udrženja likovnih umetnika jeste Izvršni odbor. Izvršni odbor vodi sve redovne poslove Udruženja. On izvršuje odluke godišnjeg zbora, kao i odluke redovnih zborova koji se sastaje svake druge subote. Izvršni odbor dužan je da bude stalno u medjusobnom dodiru sa redovnim zborovima, podnoseći im izveštaj o svome radu. Krajem svake godine Izvršni odbor dužan je podneti izveštaj o svome celokupnom radu Godišnjem zboru Udruženja (čl.21).

Najvišu vlast u Udruženju ima Godišnji zbor redovnih članova koji utvrdjuje Izvršni odbor na jednu godinu (čl.22).

Ako trećina redovnih članova u toku godine zahteva izmenu ili rekonstrukciju Izvršnog odbora, onda redovan zbor - ako glasanjem polovine više 1 prisutnih članova usvoji taj predlog. Pristupa izglasavanju poverenja ili nepoverenja, u poslednjem slučaju bira zbor redovnim putem novi Izvršni odbor, ili izvršuje rekonstrukciju istog. Članovi Izvršnog odbora ne mogu učestvovati u izglasavanju poverenja ili nepoverenja Izvršnom odboru ili pojedinim njegovim članovima (čl. 23).

Sednice redovnih i godišnjih zborova punovažne su kad im prisustvuje dve trećine redovnih članova (čl.24). a odluke istih zborova punovažne su kad se izglasaju sa polovinom više 1 prisutnih članova (čl.25).

Predlozi se izglasavaju u odluke Udruženja pojedinačnim glasanjem, javnim ili tajnim, ili aklamacijom (čl. 26).

Prihodi od uloga redovnih, dobrotvora i pomažućih članova upotrebiće se za obrazovanje fonda, iz kojega se novac može trošiti samo na akciju za ostvarenje težnji Udruženja izloženih u čl.3 i programu rada ovih Pravila. Izvršni odbor može, bez prethodnog odobrenja, učiniti mesečni utrošak do 100. - din., a za društvene potrebe (čl. 27).

Radi vršenja kontrole nad radom Izvršnog odbora, redovan zbor može iz sredine svojih članova uvek izabrati Nadzorni odbor od tri člana, kojemu je Izvršni odbor dužan staviti na uvidjaj sva dokumenta i imovinu Udruženja. Dužnost je Nadzornog odbora da po izvršenom pregledu podnese izveštaj redovnom zboru. Članovi Izvršnog odbora ne mogu biti birani u Nadzorni odbor, niti učestvovati u glasanju kojim se biraju članovi Nadzornog odbora (čl.28).

Ako bi se ukazala potreba za izmenu statuta, Središni izvršni odbor dužan je spremiti potrebne predloge za zemaljski kongres Udruženja i sazvati kongres (čl. 29).

U slučaju da Udruženje likovnih umetnika prestane funkcionisati, društveni fond predaće se na čuvanje Ministarstvu prosvete, sve dok se ne ukaže mogućnost za ponovan rad Udruženja. Predaju društvene imovine izvršiće blagajnik Udruženja u prisustvu dva člana koja za tu priliku bude izabrao zbor, a po izvršenoj predaji blagajnik će biti čuvar priznanica i ostalih dokumenata (čl.30).

Na pravilima je potpisan Izvršni odbor u sastavu izabranom na redovnom zboru 18.I.1920.


III.

U skladu sa odredbom pravila (čl.4).: "Udruženje Likovnih Umetnika nastaće svom snagom, da Ministarstvo Prosvete donese uredbu o obrazovanju i kompetenciji Umetničkih saveta", - Udruženje je ovo pitanje imalo stalno na svome dnevnom redu, postavljajući ga, sasvim pravilno, kao primarno.

U XV. Sednici 3.IV.1920. sekretar M. Živanović iznosi: "da je najaktuelnije i najvažnije sadašnje pitanje Udruženja: obrazovanje Umetničkih Saveta na osnovi koja je skicirana u pravilima Udruženja. Umetnički saveti bili bi telo koje bi dalo direktivu za organizovanje umetničkih poslova u celoj našoj državi".

Toma Rosandić, koji je ovoj sednici prisustvovao kao predstavnik Zagrebačke organizacije likovnih umetnika, izjavio je "da se i u Zagrebu smatra pitanje Umetničkih Saveta kao jedno od najvažnijih".

Na konstataciju Branka Popovića, "da je potrebno da neko od članova Udruženja primi na sebe da izradi referat i projekt za obrazovanje Umetničkih Saveta", - Moša Pijade prima se da izradi predmetni referat i projekt "koji bi se pre podnošenja na sednicama Udruženja prodiskutovali".
Već u idućoj, XVI. Sednici 17.IV.1920. "G. Pijade saopštava, da je izradio projekt za konstituisanje i kompetenciju Umetničkih Saveta", - ali je čitanje projekta odloženo za iduću sednicu.

U XVIII. Sednici 23.V.1920. Branko Popović izveštava "da je sadašnjem Min. Prosvete izložio cilj našeg Udruženja, naš zahtev da se pri Umetničkom Odelj. Min. Prosvete obrazuje Umetnički Savet, kao i da mu je objasnio stanovišta našeg Udruženja u pogledu sprovodjenja jedne jedinstvene organizacije za celu zemlju", i da "G. Ministar se u svemu složio sa našim stanovištem i obećao svoju pomoć".

Zbog neodložnosti izvesnih drugih pitanja kojima se Udruženje aktuelno bavilo, M. Pijade je tek u XIX. Sednici 12.VI.1920. pročitao "svoj nacrt Uredbe za konstituisanje Umetničkih saveta pri Min. Prosvete. O nacrtu nije donošena nikakva odluka, sem što je posle kraće diskusije konstatovano, da je potrebno taj nacrt proširiti i razraditi".

Ne raspolažemo tekstom Projekta uredbe za konstituisanje umetničkih saveta koji je izradio Moša Pijade, ali svoje misli o ovome pitanju Pijade je nešto kasnije izneo u javnost u članku položaj umetnika u našem društvu, objavljenom, povodom predstojećeg kongresa jugoslovenskih umetnika, u listu Slobodna reč, Beograd, br. 4, 4.XII.1921. Evo tih misli:

"Udruženje Likovnih Umetnika treba da okupi u sebi sve slikare i vajare, a od arhitekata one koji se
osećaju bliši umetnosti nego li kućegradnji. Iz toga Udruženja treba da potiče inicijativa za sve poslove
koji su predvidjeni u programu rada, u pravilima Udruženja i sva kontrola nad izvodjen jem tih
poslova. Umetnički savet, koji bi se stvorio pri odeljenju za umetnost Minist.Prosvete morao bi biti
umetnički i od umetnika izabrani parlament, koji bi zavisio od njihovog poverenja i koji ne bi
smeo učiniti ništa što bi po shvatanju svih umetnika bilo štetno ili suprotno shvatanju svih umetnika
bilo štetno ili suprotno njihovim ciljevima. U toj tački leži težište svega posla Udruženja likovnih
umetnika".

"Odeljenje za umetnost u Min.prosvete, odnosno umetnički savet za likovne umetnosti u tom odeljenju
ne bi nikako smeo biti jedna birokratska institucija jer će umetnici onda imati da se bore umesto protiv
jednog ministra protiv nekolicine ministara. Umetnički savet naprotiv biran od umetnika, zavisan od
poverenja celokupnog umetničkog naroda združenog u ovoj organizaciji, mora biti sprovodnik kod
države opštih težnji i zahteva umetnika i samo tako možemo očekivati da će to odeljenje funkcionisati
na njihovu opštu korist. Samo na taj način mogu oni raditi na poboljšanju svojih uslova za život i rad, a
da ništa ne žrtvuju od svoje slobode umetničkog opredeljivanja. Verujem da je to slučaj kod svih
umetnika da im je sloboda umetničkog shvatanmja više svega ostalog, pa čak više i od ekonomske
slobode. Jer, ako su umetnikovi materijalni uslovi rdjavi, on onda ne može da radi, ali ako on te uslove
dobije žrtvujući svoju umetničku slobodu, onda pravi umetnik neće da radi".

"Ako bi umetnički savet bio stvoren bez izbora od strane umetnika, ako on ne bude odgovoran pred
njima kao parlament pred biračima, ako on bude izvan njegove kontrole, onda je bolje da taj
umetnički savet ne postoji, jer bi bez njega imali manje prepona pred sobom".

"To shvatanje ušlo je i u statut Udruženja, ta je tačka, po mome shvatanju, najglavnije što u statutu ima. To je ključ za postignuće ciljeva koje je Udruženje Likovnih Umetnika sebi postavilo".

Uz članak u kome su objavljene, pored ostalog, i ove misli, M.S. Pijade dao je sledeću belešku:

"Ovaj članak je izvod iz pisma koje je pisac uputio jednoj sednici Udruženja Likovnih Umetnika, kojoj je bio sprečen lično prisustvovati, a koja je bila rešavajuća za statut Udruženja. Pisac se koristi kongresom jugoslovenskih umetnika da svoje gledište o profesionalnoj organizaciji umetnika i na javnost iznese".

U stvari, radi se o pismu M.S. Pijade o kome je u zapisniku V. sednice 13.XII.1919. uneto sledeće: "Po pristanku članova g. Momčilo Živanović čita pismo, odsutnog člana g. Moše Pijade, upućeno članovima na razmišljanje, sa logičnim i umesnim primedbama odnosno načelnog rada buduće organizacije".

Misli iznetih u ovom pismu M.S. Pijade držao se svakako i prilikom izrade teksta projekta Udruženja za uredbu za konstituisanje umetničkih saveta.

IV.

Stvaranje jedinstvene organizacije likovnih umetnika za celu zemlju nalazilo na dnevnom redu Udruženja od samog njegovog osnivanja.

Na I., osnivačkom sastanku 15.XI.1919. "doneta je odluka da se uputi poziv svima jugoslovenskim umetnicima u zemlji, te da se izvrši opšta organizacija".

Ovaj poziv odmah je i upućen, i već u V. sednici 13.XII.1919. uzet je na znanje "pismeni izveštaj upućen od društva S.H.S. umetnika u Sarajevu, o zajedničkom radu i solidarnosti svih jugoslovenskih umetnika".

U VII. Sednici 3.I.1920. B. Popović saopštio je "da su se pozivu Udruženja Likovnih Umetnika U Beogradu - za organizovanje lokalnih Udruženja Likovnih umetnika i pristupanju istih beogradskom Udruženju - odazvali do sada svi centri, sem Zagreba, Ljubljane i Splita", - a zatim, "da je Ministarstvo Prosvete, odsek za Banat, Bačku i Baranju poslalo U.L.U. u Beogradu izveštaj, da se 7. Decembra 1919. g. obrazovalo U.L.U. u Novom Sadu".

Stvaranje opšte organizacije za celu zemlju uneto je i u Pravila kao jedan od osnovnih ciljeva i zadataka Udruženja, pri čemu se precizira i put kojim u ovome treba ići. Osim toga, Pravila su i u okviru Opšteg programa rada sadržavala stavove Udruženja o osnovnim principima na kojima treba da se izgradi buduća jedinstvena organizacija. Stavovi Udruženja u ovome pitanju bili su: organizacija na lokalnoj osnovi i paritetno predstavništvo tri glavna umetnička centra u opštoj organizaciji (čl. 2 i 4 Pravila).

U isto vreme osnovano je u Zagrebu Strukovno udruženje jugoslavenskih likovnih umjetnika na teritoriji Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Osnovano sa istim ciljevima kao i Beogradsko, Zagrebačko udruženje, za razliku od njega, biloje zasnovano na oblasnoj osnovi, i zalagalo se za proporcionalno predstavništvo u opštoj organizaciji likovnih umetnika.

Mada je osnovni cilj za oba udruženja bio isti, pogledi Beogradskog i Zagrebačkog udruženja u odnosu na osnovne organizacije i opštu organizaciju likovnih umetnika bili su oprečni.

U takvoj situaciji jedini put koji je obema organizacijama preostajao, bio je put dogovora i medjusobnog sporazumevanja njihovog.

Razmena mišljenja putem prepiske pokazala se na samom početku kao neefikasna, pa se na obe strane prešlo na razgovore putem delegata - izaslanika.

Prvi kontakt ove vrste ostvaren je prisustvovanjem Tome Rosandića XV. Sednici Udruženja 3.IV. 1920. Uzimajući učešće u diskudiji Rosandić je izjavio "da u Zagrebu misle isto što i ovde u pogledu profesionalne organizacije likovnih umetnika; razlike u pravilima su posledica toga što nije sporazumno radjeno. On je ovlašćen od Zagrebačke organizacije da nas zamoli, da u Zagreb pošaljemo jednog ili dva člana radi izmene misli".

Četvrtog maja 1920. Udruženje je održalo vanredni sastanak, zakazan povodom dolaska delegata Zagrebačke organizacije Ljuba Babića. Sastanku je prisustvovalo 20. Članova i na njemu je u prisustvu Lj.Babića bilo govora o pitanjima u kojima su se gledišta dve organizacije razilazila:

"1.) Da li da umetničke organizacije budu izvedene na lokalnoj ili teritorijalnoj osnovi?

Da li Udruženja Likovnih Umetnika treba da budu na čisto sindikalnoj osnovi, i prema tome ima li mesta u Udruženju i drugim članovima, izuzev redovnih?

Da li je pravo i demokratski da Beograd, Zagreb i Ljubljana šalju na kongres j.u. isti broj delegata, ili se treba držati demokratskog principa: da se broj delegata odredjuje srazmerno broju umetnika u dotičnom mestu?".

Tom prilikom Udruženje je dalo detaljna obrazloženja za svoje stavove po ovim pitanjima.

"Po prvom pitanju Udruženje je izjavilo:

Beogradska organizacija, koja je bez ikakvog političkog obeležja, smatra, da je neophodno potrebno pre kongresa u svim važnijim pitanjima doći do sporazuma, kako na kogresu ne bi došlo do razmimoilaženja. Dalje smatra, da su umetničke organizacije na lokalnoj osnovi jedino pravilne sa razloga, što su umetnici i njihove stručne organizacije uvek vezane za pojedine gradove - kulturne centre - a ne za oblasti".

"Po drugom pitanju Udruženje je izjavilo:

Beogradska organizacija smatra, da su lokalna udruženja L.U. kulturno-profesionalna. Njihova akcija mora se kretati u dva pravca: da se nijedan umetnički posao u našoj državi ne preduzima bez učešća naših umetnika preko svojih Umetničkih Saveta s jedne strane, a s druge strane da se efikasno radi na poboljšanju materijalnog i moralnog položaja naših umetnika. Da bi se u ovome uspelo, kora se uticati na državu, kao najvećeg poslodavca, na opštine i na društvo, a naročito na njegove imućnije klase. Pošto se umetnici, u borbi za svoja prava, ne mogu služiti metodima proleterskih organizacija, to njihova profesionalna organizacija ne može biti isljučiva kao radnički sindikati. Sa tih razloga je beograd . organizacija unela u svoj statut, pored redovnih članova, još i počasne, dobrotvore i pomažuće, koji nemaju pravo glasa ni u kome slučaju, pa prema tome ni mogućnosti da orijentišu rad Udruženja mimo volje redovnih članova".

"Po trećem pitanju Udruženje je izjavilo:

Beograd.organizacija smatra, da je umesno i pravo da tri glavna mesta šalju na kongres isti broj delegata. Formalno pravo, bez ikakvih obzira na uzročnost sadašnjeg stanja, suštinu stvari i ekspeditivnost u poslu, ovde je od podredjenog značaja; glavno je moći realizovati jedinstvenu umetničku organizaciju na opštu korist i da niko ne bude nezadovoljan. Beogradskoj organizaciji se ne može prebaciti nelojalnost, jer izvesno da ona nije najslabija, i da će se vrlo brzo razvijati. Povećem broju članova zagrebačke organizacije biće da je poznato, koliko je Beograd pre rata i u toku rata bio nesebičan, i kako je postupao sa umetnicima iz granica bivše K. Srbije, a kako sa ostalim.

S toga Beograd.organizacija smatra da je i umesno i pravo da tri glavna zemaljska centra šalju na kongres isti broj delegata".

Ova gledišta Udruženja potvrdila je jednodušno i XIX. sednica 12.VI.1920.

U XXI.sednici 3.X.1920. Branko Popović - koji je od strane Udruženja bio delegiran u Zagreb i Ljubljanu radi postizanja sporazuma sa tamošnjim umetnicima i umetničkim organizacijama o obrazovanju jedne centralne organizacije za celu zemlju - podneo je opširan usmeni referat o rezultatu svoje misije. Referat je, prema zapisniku sednice, sledeći:

"U Ljubljani su se dve umetničke grupe, koje se dotle nisu slagale, najzad približile uvidjajući potrebu jedne profesionalne organizacije".

"Sa ljubljanskim umetnicima g. B.Popović je održao dve sednice, čiji je rezultat bio ovaj:

Ljubljanski umetnici, i ako nisu dotle bili organizovani, naginjali su principu oblasne slovenačke organizacije, sa centralom u Ljubljani. Zauzimanjem g. Popovića najzad su usvojili gledište beograd. umetn.organizacije t.j. da svaki kulturni centar, sa dovoljnim brojem likovnih umetnika, obrazuje lokalno udruženje, a da sva ta lokalna udruženja stoje u neposrednoj vezi sa centralnom organizacijom, kao i da na umetnički zemaljski Kongres glavni umetn.centri šalju isti broj delegata a u Umetnički savet isti broj članova".

"Prema referatu g.Popovića ljubljanski umetnici u svemu su usvojili poglede beogradske organizacije".

"Sa zagrebačkom organizacijom rezultat savetovanja bio je ovaj: Konstatovano je potpuno slaganje o potrebi jedne umetničke organizacije za celu zemlju.

Zagrebačka organizacija usvojila je gledište naše da umetn.organizacije treba da budu lokalne i neposredno vezane sa centralnom organizacijom, ali nikako ne pristaje da na zemaljski kongres tri glavna centra - Beograd, Zagreb i Ljubljana - šalju isti broj delegata a u Glavni Umetnički Savet isti broj članova, već traži da na Kongresu i u Savetu svaka od ovih lokalnih organizacija bude zastupljena srazmerno broju svojih članova. Razlozi naše organizacije: da je U.L.U. profesionalna a ne politička organizacija; da bi prebrojavanje i uzajamno cenzurisanje članova izmedju pojedinih lokalnih organizacija izvesno dovelo do po sve izlišnih sukoba; da je ovakav političko tehnički organizacioni postupak suviše glomazan i nepraktičan za jednu relativno malu profesionalnu organizaciju; da bi gledištem zagrebačke organiz.mogla biti ugrožena lokalno umetnička obeležja, koja postoje, što bi takodje moglo dovesti do razdora na štetu umetnika i umetnosti, - svi naši razlozi nisu bili dovoljni da zagrebačku organizaciju približe gledištu beogradske organiz.i gledištu ljubljanskih umetnika odnosno konstituisanja Kongresa i Umetničkog Saveta.

Najzad je g.Popović predložio i zagrebačka organizacija usvojila: da B., Z.i Ljubljana pošlju po tri delegata iz redova svojih članova u Zagreb, oko 19.okt.tek.godine, koji bi imali da pretresaju ovo sporno pitanje u cilju donošenja definitivne odluke. Rešenja ovih delegata bila bi obavezna za dotične lokalne organizacije".

Izveštaj B.Popovića "primljen je sa zahvalnošću k znanju, a njegov predlog o sastanku delegata u Zagrebu usvojen je jednoglasno".

U XXII.sednici 9.X.1920. izvršen je izbor delegata Udruženja za sastanak u Zagrebu, sada definitivno dogovoren za 23.i 24. oktobar. Za delegate su izabrani: Uroš Predić, Branko Popović i Jovan Bijelić.

XXIII. sednica 30.X.1920. bila je posvećena razmatranju rezultata sastanka u Zagrebu. J. Bijelić i B.Popović izneli su rezultate većanja u Zagrebu o osnovama na kojima se ima konstituisati jedna jedinstvena organizacija za celu zemlju. Prema njihovom izveštaju, unetom u zapisnik sednice, delegati Beograda, Zagreba i Ljubljane saglasili su se u glavnim potezima u ovome:

"Radi konstituisanja jedinstvene organizacije tri glavna centra - Beograd, Zagreb i Ljubljana - izabraće po 7. delegata, a Sarajevo 2. delegata; ovih 23. delegata sastaće se u Zagrebu o Božiću. Biranje ovih delegata ima se vršiti ovako: Svaka od spomenutih lokalnih organizacija izabraće iz redova svojih članova odredjeni broj delegata, a zatim listu izabranih delegata dostaviti ostalim lokalnim organizacijama, koje mogu tu listu usvojiti ili tražiti njenu izmenu "rekonstrukciju".

"Lokalne organizacije mogu za svoje delegate birati i ličnosti koje ne žive u dotičnom mestu".

"Kongresu mogu prisustvovati svi redovni članovi U.L.U. sviju lokalnih organizacija sa pravom iznošenja predloga, ali bez prava glasa, koje imaju samo delegati".

"Na kongresu će delegati glasati sva pitanja koja budu izneta u toku zasedanja, i to izglasavati ih prostom većinom (1/2+1) glasova".

"Delegati se biraju krajem svake školske godine, a sastaju se u godišnju skupštinu u drugoj polovini oktobra".

"Delegati će na Kongresu izabragi Glavni Odbor i Glavni Umetnički Savet. Gl.Odbor i Umetn.Savet mogu biti birani na osnovi pariteta triju glavnih umetničkih centara, ali je na predlog naših delegata usvojeno: da članovi Gl.Odbora i Umetn.Saveta mogu biti birani bez ikakvih obzira na mesto gde žive, već se kongres ima rukovoditi isključivo sposobnošću i pogodnošću ličnosti".

"Glavni Odbor sastavljen je od 11.članova sa sekretarijatom u Beogradu. Gl. odbor naimenovaće "mesne odbore" pojedinih lokalnih organizacija, koji su izvršni organi Gl. odbora".

"Glavni Umetnički Savet imao bi biti sastavljen od 9. članova, s tim, da se u Savet biraju samo najsposobniji bez obzira na mesto".

"Po izboru Glavnog Odbora i Umetničkog Saveta za jednu godinu, - delegatima odmah ističe mandat".

Zagrebački sporazum bio je odmah, u istoj sednici, kritikovan od većeg broja članova, i pored intervencije Sekretara Živanovića da je "radi dobre orijentacije potrebno... sačekati pismeni izveštaj o zagrebačkom sporazumu, koji će se dobiti".

Posebno se ističe kritika Moše Pijade koji nalazi "da su naši delegati prekoračili uputstva i delimično se ogrešili o naša pravila", i govori "protiv načina biranja delegata, protiv prava Glavnog Odbora da bira mesne odbore, jer smatra da je to nedemokratski i protivno principima naših pravila".

Na sve ove kritike odgovarao je Branko Popović - koji je, prema rečima U. Predića, "glavni teret prilikom pregovora u Zagrebu primio na sebe" - govoreći, izmedju ostalog, "o teškoćama koje su savladane do sastanka delegata u zagrebu", i istićuči da je na sastanku u Zagrebu "diskusija... bila duga i mučna".

I iduća, XXIV.sednica 6.XI.1920. bila je posvećena istome pitanju - zagrebačkom sporazumu.

U. Predić ispravio je zapisnik prethodne sednice dopunom,: "da se na mesto delegata za Kongres jedne lokalne organizacije, koje eventualno druga lokalna organizacija ne bi želela, - mogu izabrati zamenjenici samo iz redova članova organizacije koja je prve delegate i birala".

B. Popović izveštava "da su iz Zagreba prispela pravila o konstituisanju jedinstvene umetničke organizacija, a koja su sastavljena na osnovu sporazuma naših, zagrebačkih i ljubljanskih delegata u Zagrebu. - Pre čitanja razlaže potrebu da ovaj projekt pravila bude usvojen bez ikakvih izmena".

Po završenom čitanju uzima reč M. Pijade i iznosi sledeće primedbe:

"Nalazi, da g. Popović od nas mnogo traži kad traži da ne menjamo ništa u projektu pravila. Ovaj projekt odskače u mnogim bitnim stvarima od naših pravila. Referisaće opširno, i to pismeno, kad bude pažljivo pročitao projekt pravila. Za sada će učiniti nekoliko usmenih zameraka".

"Iz zapisnika sednice delegata u Zagrebu, koji je zapisnik pročitan pre čitanja projekta pravila, vidi se, da su naročito ljubljanski delegati našu organizaciju više shvatili i istakli kao kulturnu nego kao profesionalnu, što u našoj zamisli nije ležalo i u našim pravilima nije napisano. Na protiv, i naš dosadašnji rad i naša pravila bazirani su na profesionalnosti organizacije sa znatnom uplivnom moći njenih članova, kako u okviru same organizacije tako i prema svima umetničkim institucijama u zemlji".

"Iz projekta pravila vidi se tendencija, da se stvori jedinstvena organizacija. To usvajamo, ali je centralizacija suviše stroga".

"Poredi naša pravila sa zagrebačkim projektom pravila. Glavna je razlika, što mi predvidjamo zajednički rad sviju članova preko cele godine, a ne samo da izaberemo upravu pa ona da radi bez članova čitavu godinu".

"Nova pravila daju Kongresu i Gl. odboru suviše veliku vlast; članovi su se prosto izgubili; oni imaju samo da biraju delegate za kongres - i to nedefinitivno - pa čak ne mogu ni svoju upravu da izaberu, jer mu istu ima naimenovati Kongres delegata, prema čemu su članovi lokalnih organizacija prisiljeni da rade sa nametnutom upravom."

"Ni u jednom udruženju nije usvojeno da izbor bude javan, jer to može da dovede do neželjenih sukoba i ličnih trvenja, što se u jednoj organizaciji apsolutno mora izbegavati."

"Kad je u projektu pravila predvidjeno, da Glavni Odbor Udruženja može donositi punovažne odluke na sednicama kojima prisustvuje prosta većina članova Gl.Odbora, onda nalazi da je i za Kongres dovoljna takva većina, a ne da Kongresu moraju prisustvovati svi delegati".

"Predlaže sledeće izmene u zagrebačkom projektu pravila:

Delegati se biraju definitivno od lokalnih organizacija, i nijedna druga lok.organizacija nema prava tražiti izmenu liste izabratih delegata za Kongres;

Cilj Udruženja treba da bude unet u nova pravila preciznije i jasnije, kao što je učinjeno u našim pravilima;

Novim pravilima predvidjen je Gl. Odbor od 11. Članova. Nalazi, da je ovaj broj suviše veliki prema celokupnom broju članova Udruženja, koji ne premaša broj dve stotine. Dovoljno bi bilo da Gl. Odbor broji pet članova, ako se ne želi da skoro polovina članova ode u razne uprave (centralne i lokalne);

Članovi lokalnih organizacija da održavaju i dalje sednice sa upravom koje same biraju. Jer ako se mesne organizacije liše prava biranja svojih uprava, ako samo formalno postoje, a ukinu se kao uplivne jedinke, - onda cela organizacija gubi karakter profesionalnosti i postaje orudje u rukama jednog birokratskog tela. Mesne organizacije treba da imaju svoje godišnje skupštine, na kojima da se definitivno biraju delegati za kongres".

"To su glavne izmene koje traži g. Pijade. Ako hoćemo da ostanemo dosledni svojim pravilima i, u opšte, svome dosadašnjem stanovištu, g. Pijade nalazi, da se ove izmene mogu učiniti bez bojazni da se zbog njih ne bi mogla ostvariti jedinstvena organizacija za celu zemlju."

"Predlaže, da se sada ne glasa o projektu novih pravila, već na idućoj sednici, kada se članovi sa projektom budu bolje upoznali".

Kakva je odluka u ovome pogledu doneta na narednoj sednici nije tačno poznato. Zapisnik njen nije uveden u knjigu zapisnika, kao što nisu uvedeni ni zapisnici drugih sednica do početka juna 1921. godine. Iz nekoliko praznih listova u knjizi da se zaključiti, da su zapisnici trebalo biti uvedeni u knjigu i da je ostavljeno mesto da se oni uvedu kada se srede. Uz jedan od tih praznih listova priključen je, pisan na drugom formatu hartije, zapisnik sednice držane l. decembra 1919. Iz toga zapisnika vidi se, da je u prethodnim sednicama raspravljano o projektu pravila i da je vršen izbor delegata, kao i da je držan zajednički sastanak - konferencija sa umetnicima iz Zagreba; i zatim, da su te sednice morale biti burne i da su čak dovele do izvesnog neslaganja - da ne kažemo rascepa - medju članstvom.

Jedno je izvesno: Zagrebački projekt pravila nije bio u sednicama Udruženja prihvaćen doslovce, bez ikakvih izmena i protivpredloga. Na ovo ukazuje zapisnik sednice Udruženja od 14. Juna 1921. U kome stoju: "Na pismo Zagrebčana ima se odgovoriti tako da se izbegnu nesuglasice i da im se skrene pažnja da su im navodi neopravdani; da treba i dalje raditi na jedinstvenoj organizaciji, da to delo treba kraju privesti".

V.

Razlike u gledištima Beogradskog i Zagrebačkog udruženja u odnosu na način i puteve sprovodjenja organizacije likovnih umetnika nisu bile slučajne. One su, štaviše, istorijske opravdne, jer vuku svoj koren iz različitih uslova kulturnog, ekonomskog i političkog razvitka Srbije i Hrvatske.

Sa istog ovg aspekta mora se nužno posmatrati i pitanje prevazilaženja razlika u ovim gledištima. Što gledišta nisu mogla biti približena i razlike prevazidjene, uzroke treba tražiti u istim ovim osnovama., Tradicije koje su ti različiti uslovi razvitka urezali bile su daleko dublje, no što je vreme od jedne-dve godine života u novoj, zajedničkoj državi bilo dovoljno da ih prevzidje. Otuda, sasvim je razumljivo - makoliko to na prvi pogled izgledalo paradoksalno - što se posle dugogodišnje saradnje likovnih umetnika koje su delile granice pred prvi rat,. Nije mogao odmah, kada su te granice zbrisane, naći zajednički jezik.

Svest o neophodnosti i nužnosti zajedničkog rada dovela je u ovakvim uslovima do jednog kompromisa na štetu osnovnih principa u koje se uopšte nije smelo dirati. Zagrebački sporazum iz 1920. Pretio je da uništi osnovne demokratske principe udruživanja. Probijanje na ovoj strani bilo je daleko lakše nego na onim stranama gde su pečati dotadašnjeg razvoja bili veoma duboki.

VI.

Pojava Udruženja likovnih umetnika u Beogradu 1919. Predstavlja jedan novi momenat u odnosima društva i umetnika. Usamljena akcija umetnika-pojedinaca ustupa mesto zajedničkoj, udruženoj akciji preko Udruženja.

Opšti program rada Udruženja sa svojih trinaest tačaka predstavlja dokumenat od posebnog značaja. U njemu su, ustvari, kondenzovana sva pitanja života i rada likovnih umetnika, - pitanja koja su uslovima stvaranje Udruženja i od čijeg pravilnog rešenja zavisi i razvoje naše likovne umetnosti.

Poseban značaj ovog dokumenta ne leži samo u tome što je on sva ta pitanja obuhvatio i formulisao, - već što je to učinio u jednom odredjenom vremenu, pre pedeset godina, kada su se mnoga od njih jedva nazirala, i što je, na samom početku života u zajedničkoj državi, ukazao na njihov značaj i potrebu rešenja i pravilnog upućivanja pre no što se od njih, ako ne budu rešavana, stvore kočnice razvoja naše likovne umetnosti,a samim tim i društveni problemi.

I danas impresionira dalekovidost ovog dokumenta u iniciranju i stavljanju na dnevni red pitanja vezanih za život i rad likovnih umetnika i razvoj naše umetnosti, jer i posle pedeset godina on nije mnogo izgubio od svoje aktuelnosti.

Zasluga je osnivača Udruženja da su sve te probleme i sva ta pitanja na samome početku uočili i u obliku Opšteg programa rada postavili ih pred društvo.

Za ostvarivanje toga programa Udruženje se kroz proteklih pedeset godina dosledno borilo, dajući time, kao profesionalna organizacija likovnih umetnika, svoj doprinos razvoju i afirmaciji naše likovne umetnosti.

izlozba stara pazova galerija

 centar za kulturu stara pazovaSamostalna izložba  Stara Pazova
Maj  2017.

Međunarodna kolonija u Mađarskoj

 

Nikada se ne umorim od slikanja, umorim se od sebe. To su oni dani kad nesto radis a ne znas ni sam sta i zasto. Sa godinama sam naucio da tu moram zastati.

Kada dodju ti dani slikam bilo sta, sada su to kokosije glave i to ima smisla.

07.10.2016.

kokoska

 

http://www.seecult.org/vest/9-umetnicka-kolonija-krcedin

Učesnik Devete međunarodne umetničke kolonije Krčedin 2016: Vladimir Prica (Srbija) Participant's Ninth International Art Colony Krčedin 2016: Vladimir Prica (Serbia)

 

 

poreznik, detalj

poreznik

Kolonija Krcedin Studio B skica

 

 

 

OSMA MEĐUNARODNA UMETNIČKA KOLONIJA KRČEDIN 2015.

likovna kolonija krčedin

albanian artist fiona

 

likovna kolonija

 

 

 

dama na cosku


 

samostalna izložba 2015

 

 

 

 

 

Većina mojih radova ima izvorišta u djetinjstvu, u reinterpretacijama dječačkih snova, prebiranjima između sna i jave, u prisjećanjima, sjećanjima , i svemu onome što je ostavilo na mene trajni pečat,  ishodište svega što imam i moj  oslonac za sve sto stvaram.

obican dan ,umetnicke slike

 

Vjerujem da su mnogi od vas koji dođu do ovog teksta prisustvovali otvaranjima izložbi,reportažama ili nekim raspravama o slikarstvu. Moje je iskustvo da većina ljudi vrlo malo razumije taj jezik kritičara, znalaca ,pa čak i samih autora. Negdje mi je to i razumnjivo iz razloga što neke stvari zahtijevaju određeno predznanje. Ali  nerijetko komplikovanu terminologiju koju često ne razumije ni sam autor doživljavam više kao udaljavanje umjetnosti od čovjeka nego kao afirmaciju iste, pa pamtim mnogo trenutaka gdje sam se sam a i kolege zapitali, priča li to o meni?!

Daleko od toga da hoću reći da kritičari ne znaju šta govore, s tim da ima i mnogo onih koji vjerujem i ne znaju šta govore, već virtuoznim razmetanjem terminima vjetovatno pokušavaju sebe svrstati u grupu posvećenih znalaca nečega gotovo onostranog.

Kad sam god dobio neku kritiku koja mi je bila od koristi, to je bilo vrlo razumnjivo, ljudski, na relaciji čovjek čovjeku.

I dalje volim vjerovati da je umjetnost nastala zbog ljudi.

Svestan sam da se za ovaj tekst može sa pravom reći da je površan, neznalački, dok sa druge strane dajem sebi pravo na sva neznanja koja prikupljam 25 godina stojeći ispred platna i pokušavajuci mu dati smisao.

Sliku je vrlo lako naslikati, potrebna je podloga, boje, četke i neko vrijeme, i ma što uradili na podlozi, može se reći da je to slika. I tako posmatrajući stvari,svi možemo biti slikari, kao što veliki broj i ne mnogo talentovanih ljudi može bez problema napraviti istovjetnu repliku mnoštva remek dijela modernog slikarstva koja su ponekad i samo čisto bijelo platno. No ovo vuče u priču koja može popuniti mnogo megabajta i mnogo oprečnih stavova . Ono što nazivamo prvim tragovima umjetnosti , ti crteži koji su načinjeni na zidovima pećina vrlo izvjesno nisu djelo tadašnjih akademskih slikara, možda čak ni  djelo najvještijih tada u tome, prije bih rekao da su nastali iz potrebe čovjeka da prenese neku poruku, da komunicira, ostavi trag, i mi to i danas nakon toliko hiljada godina razumijemo.

Dok se bojim da mnoštvo ovog što danas šaljemo ili ne razumijemo ili nemamo šta ni razumjeti, a što je najpogubnije ,niti osjetiti.

Naviknuti na burne kratke senzacije koje detektujemo i zaboravljamo u prolazu svakako da su iskoristili današnji znalci  potrošačke svijesti i u sprezi sa izvođačima umjetničkih radova najčešće završavamo sa emocijama koje nam nude i svi ostali proizvodi osmišljeni u marketinškim labaratorijama, tu ne mislim na male ljude koji pokušavaju da prežive od dodvoravanja masovnom ukusu.

Krajnje pesimistički vjerujem da je umjetnost izgubila i rat i većinu boraca, mada nikad nije bilo toliko umjetnika i art berza na svijetu kao danas , kao i  što se nikad lakše nije dolazilo do tog epiteta.

 

30.12.2013.

 

Međunarodna likovna kolonija , Lika u srcu. 29.9 do 8.10. Udbina

Uz pomoć tri mlade damice nastala je  slika Lička ljubav, te se zahvaljujem Anđeli Šolaji, Mariji Franjičić i Luciji Frankol na velikoj pomoći, a posebno zato jer su mi uljepšale i oplemenile boravak na Udbini.

lika u srcu

 

 

 

歓迎

 

 

U pripremi,izlozba u Kulturnom centru studentski grad,Beograd.

 

 

Tih dana se nisam mogao skriti,svi putevi dokonjaka su vodili do mog skrovista.Poceo sam razmisljati o bedemima, nagaznim minama,otrovnim stijelama i kanalima prepunim raznih gmazova,..
Tada sam kazao zeni koja je svakodnevno virila kroz prozor mog sklonista,da sam lud!,da sam ubojica kojeg traze,da ne pamtim broj kokoski kojima sam zivim odgrizao glave.
Mislila je da se salim,i da zelim da joj udovoljim.

 

 

samostalna izložba u modernoj galeriji lazarevca 5.februar 2013.

 

 

 

 

intrervju vladimir prica

vladimir prica -moderna galerija

vladimir prica-otvaranje izlozbe

Učešće na 56.Oktobarskom salonu 2012. Šabac

oktobarski salon

 

 

 

oktobarski salon - vladimir prica

56.oktobarski salon

 

 

SAMOSTALNA IZLOŽBA KC RUMA

 

izlozba u rumi vladimir prica

 

 

 

izlozba vladimira price

 

U najavi, samostalna izložba,Moderna galerija Lazarevac.Izlagačka sezona 2013http://www.czklazarevac.rs/?moderna-galerija/konkursi.html
                                                                    


 

vladimir prica

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ako bi me netko pitao šta znam o slikarstvu,rekao bih da znam malo,jer doista što više slikam otvaraju se neka sasvim nova pitanja,neke boje se prestaju uklapati tamo gdje su se do sada uklapale,ponegdje dođem i do samog ruba potpunog neznanja. I jedino čega sam postao svjestan slikajući preko 20 godina je ,da je slikarstvo najsličnije životu i njegovoj neizvjesnosti.

Ali zato mogu reći da znam da je jako važno uvjek imati čist kist prije nego počneš slikati i očišćenu paletu od stare boje.

 atelje umetnicke slike

 

 

singidunum beograd nikola tesla

Tesla, ulje na platnu, vlasništvo univerziteta Singidunum, Beograd.

 

radmila zoric malicRadmila Zoric

Sva lica Meseca

 

Odraz mesečine poput otiska prsta, individualan,skoro nevidljiv-otisak sopstvene duše: na predmetima, pokretima, ljudima, rečima, mislima...Moćno nevidljive otiske trošimo, a opet oni će trajati duže i od nas samih, ostaće iza nas, našeg fizikusa. Mesečina je treptaj, tišina, odraz na reci, moru, staklu, tiha senka sanjanja ljudskih.
Nekada je živela jedna lepa Selena, personifikacija meseca, pred kojom su bledele zvezde, a njena nebeska kola kretala su se polako, jer su ih vukla samo 2 konja ili mazge, ponekad 2 krave.U odnosu na Heliju ( boginju sunca kod Grka-koju identifikujemo sa svešću i raciom)- Selena je bila lepa na onaj najtiši, neopipljivi način.Njena večna ljubav je bio čovek koga je Zevs osudio na večni san.Legenda kaže, da je Selena na svojim noćnim putešestvijima, uvek ljubila zracima usnulog Endimona, zato je njeno svetlo bilo i ostalo tužno.
Pitam nas, poznajemo li sva lica sopstvenog meseca, sve faze duše? Plime i oseke?
Mašta je misao duše, a duševnost i maštovitost nalazimo probuđene kao prauzrok u najlepšem nebeskom telu. Duša nam je data, kao i Mesec, a sene i odsjaje-što je mesečina, moramo prepoznati sami, neko pre, neko posle...Ima li još uvek hrabrih da zariju prste u sopstvenu mesečeinu? Da zagnjure u svoju dušu, svoj princip ženstva, bez obzira na pol; da sagledaju plodne žitnice i nabujale reke...Ili se stihijski prepuštamo poplavama, zatim sušama i tako u intervalima, čitavog života.
Uroniti u sopstvenu mesečinu, sopstveni odraz duše, jeste bolan, ali i plodonosan proces, koji je u današnje vreme žurbe, materijalnih prioriteta i potrošačkog mentaliteta-samim tim još bolniji, naoko suvišna stavka...
Kada čovek porine u sopstvenu mesečinu,shvata da živi stradalničku sudbinu, lagano silazi do dna patnje i vidi život koji često izgleda besmislen i ništavan, prepun bezvrednih htenja-i tada čovek grca,bori se, ne tone-pruža ruku ka niti sopstvene mesečine,pupčanom vrpcom duše svoje-spašava svoje telo, shvatajući da ipak još uvek voli, da ima nade i snage, da zagrli dušom svojom sopstvenu patnju i ovaj svet vredan prezira, takav kakav nam je dat. I izvlači se čovek uz krku nit, ranjen od samog sebe, više nego od drugih, i počinje da stvara...Piše slikama i slika rečima, šapuće muzikom, gleda u nebo: ,,Što je gore,to jei dole" I dolazi neki novi dan, zatim nova noć, nova tišina i nove porođajne muke svakog stvaraoca koji širi sopstvenu mesečinu okolo, a zatim upija taj isti odraz u sebe. Mesečinu-svoju tišinu.  Radmila Zoric
mjesecina ulje na platnu

 

Za realizaciju ove serije slika zahvaljujem se na podršci svojoj porodici,a posebno Snežani,Ginu i Slavici.

 

pred san slike online

 


 

 

 

55.oktobarski salon

oktobarski salon otvaranje

 

  sveti nikola ulje na platnu vladimir pricaCrkva Svetog Nikole
Novo groblje, Ruzveltova 50a

Hram Svetog Nikole na Novom groblju zadužbina je udovice Stanojla Petrovića, državnog savetnika knjaza Miloša. Izgrađen je 1893. u vizantijskom stilu po planovima arhitekte Svetozara Ivačkovića  i ukrašen je ikonama Svetog Nikole i Svete Petke koje su delo akademskog slikara Vladimira Price. Ikonostas je naslikao slikar Stevan Todorović sa suprugom Poleksijom, a zidne slike Andrija Domeniko po kartonima slikara Petra Ranosovića.

 

sveti nikola ikona Saint Nicholas  Saint-Nicolas  San Nicola  Sankt Nikolaus©

Sveti Nikola , ulje na platnu, 220x140 cm, 1998. Beograd

sva prava zadržana.

 

zlatna ribica

Sve ove imaginarne likove, čitajući o njima, mi prerađujemo u fabrici svog iskrivljenog uma, pa tek onda zavolimo ili ne. Kolika li je ta plejada heroja kojim su nas dojili, a one ,,ozbiljnije" otkrivali smo sami, odrastajući...Nekima se vraćamo stareći, od nekih bežimo...Ali svi su ipak tu.Šta je ta Zlatna Ribica? Čak i mrtva, ona ima veću vrednost od obične ribice. To je mrtva želja koju smo nekada želeli,pa ostvarili ili je nikada ni ne ostvarismo, a ona je uminula...Eto šta su ljudske želje...I uostalom, kome je palo na pamet, da ta jadna riba samo drugima ostvaruje želje, ne stigavši sopstvenim željama da se pozabavi. Možda bi njena želja baš bila da bude obična, ona slinava krljuštara što ganja crve i bube, a ne ljudske snove...I ko se još zapitao, zašto tamo neki deda nije bio mudriji kada je već uhvatio, pa poželeo dve konkretne želje, a kao treću- da mu ribica uvek sve želje ispunjava, ili pak da mu stvori Aladinovu lampu, pa da kroz duha dobije pravo na još tri želje....Sve to nije, jer...Čovek kada iznenada dobije priliku da se usreći nečim, on ili prekardaši- pa mu sve to nestane,biva kažnjen ili toliko ne veruje, pa zafrljači onu ribicu nazad u vodu, jebući joj sve po spisku, misleći da je skrivena kamera- gde baš njemu u suton života neko sad da ispunjava želje, kada je već na miru zaboravio da je ikada išta i želeo...I to mu oduzima pravo na lament, koji je godinama čekao.
Zlatna Ribica je možda Sveta Prostitutka, ona dobrougoditeljica vašim požudnim snovima, ona uvek lepa i rada u tom trenu svaku želju da ostvari, bez da joj se zahvalite ili je nagradite nečim prigodnim. Ona zna, da joj niko neće reći- vraćam te nazad, želim da te oslobodim bar ugađanja meni...A, opet, zna i da nakon što ostvari tom nekome tri želje, on će je vratiti u vodu i odjuriti u svoje dvore ili već negde...Svesna je svoje svrhe, i tek ponekad zakaže, onako iz sujete, mada retko... Zakaže kada neka opaka ženturina poželi da je služi baš Zlatna Ribica, a ne svita dvoranina. Ipak je to fino tkanje, ta patina zlatna...Ne kazni bakutu rogovima ili kopitama, nego je vrati gde je i bila, isto okruženje, isto sve...Nikada budali nije rekla ,,Šta će ti dvor?" Ili glupaku ,,Zašto bi ti bio kralj, usrećiću tebe, a unakaziti čovečanstvo..." Ona nije moralisala, nije prosuđivala imaju li smisla ljudska snatrenja. Samo je plivala umorima naših bezumnih snova, retkima se hvatala na mamac...
I ti retki, obično su bivali zbunjeni, tražili savet od drugog- šta da požele...I tada dobijali dva prava saveta i treći pakosni, da im se uprska san, sruše kule i nestane čarolija...A ribica je nestajala bez milosti.

Radmila  Zoric
 

 

 

                                                                                                                                                                  

 

 

 

Prije 30 godina sljedeći uzore naslikao sam prve slike, sve što sam uspio je da pomalo ličim na njih.

Nizom godina i rada shvatio sam da ustvari mnogo više moram da zaboravim nego zapamtim da bi došao do tog da moj rad ima smisla.

U toj borbi, koju svaki slikar poznaje na ovaj ili onaj način, došao sam do jedne granice, tačke otkuda ima smisla krenuti.

I vrlo je jednostavno, to je onaj momenat koji pamtim kao prvi kada sam uzeo,olovku ili šta god i sa istinskom potrebom nešto nacrtao, potreba za bilješkom nekog trenutka,osjećaja ili prosto nečega što je u tom trenu davalo iskrenu potrebu da se prenese u dvodimenzionalni svijet. Tu  sam našao smisla za početak, ali sam i shvatio da se tu otvara ogroman, meni nepregledan prostor u kojem mogu bitisati, sa smislom.

Opet se vraćam na jedino što mi ima smisla, igra.

Prizaboravi se igrati sa godinama, i to je istina, i nemali je problem uskladiti iskonsku potrebu za njom i obrasce mišljenja i ponašanja koji su nam učinili otklon od nje, onakove kakva bi istinski trebala biti. Tako da nije neobično kad se u toj igri ponekad bude i trapav,  nedovoljno kreativan ili prosto nedovoljno ili previše nečega se nađe u tim nastojanjima da se igra. Upravo u tom sebe i nalazim, i sam se nalazim u tom i to je jedina definicija koju bi mogao reći za svoje slikarstvo a ujedno i kao trag raspoznavanja ako neko poželi da nađe odgovor. Samim tim, moje slike nemaju potrebu da se objašnjavaju, ja vjerujem da će ih prepoznati svako ko razumije ovo što pišem, i ako pronađe nit koja vodi do vlastitog djetinjstva lako će je otvoriti , bar ja vjerujem da je tako.

 

april.2016.

Vrlo je lako slagati čovjeka, I to činimo manje više svi svakodnevno i ne primjećujući sopstvene laži, često je kvalifikacija laž i preteška riječ za svakodnevne potrebe za malim neistinama. Na nekon drugom mjestu ta ista mala laž postaje punopravni nosioc tog imena, a to je kad lažemo sami sebe, ne zarad utjehe ili bijega, već zarad vjere u ono što radimo. Kada bi stavljao vlastitu glavu na panj u to ime ,ne znam da li bi završila u korpi ili ostala na ramenu, ali to je ono što ne znam, a ne što znam i nadam se dobroj sreći ili pravednosti. Kada stanem pred platno, ne vjerujem u ništa, niti u naučeno, niti u neznanje, mada ne mogu pobjeći ni od jednog, niti u riječi koje bi me hvalile ili kudile, i to je jedini način koji sam iznašao da bi mogao biti iskren,bar do mjere dokle seže moja sposobnost za poznavanje samoga sebe. Nekako ,čovjek kad se probudi vjeruje da zna gdje će poći, i najčešće to i bude po nekom planu, dok sa druge strane svima se desi jutro koje napravi staze sasvim različite od onih naučenih i predviđenih. Moje sliku su kao ta jutra, krenu nekuda gdje sam u tom času odlučio, i onda ih pustim da idu kuda hoće, nerijetko izmučene, uzimane i dodavane, bezidejne,besciljne, i baš takve ih proglesim svojim i dam im ime. Kasnije često pronađem put do njih koji mi je u tom momentu bio nepoznat. Monolog je najgori mogući način za reći nešto sebi, a ujedno i jedini.